Operativni lizing

Institut poslovnog odnosno operativnog lizinga nije propisan u pozitivnim propisima Republike Srbije. U poslovnoj praksi privrednih subjekata upotrebljava se pojam operativnog lizinga kojim se označava zakup pokretnih i nepokretnih stvari, odnosno prodaja sa obročnim otplatama cene za kupljenu stvar, što je precizno regulisano odredbama čl. 567. do 599. (zakup stvari) odnosno čl. 542. do 551. (prodaja sa obročnim otplatama cene) Zakona o obligacionim odnosima („Sl. list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 – odluka USJ i 57/89, „Sl. list SRJ“, br. 31/93, „Sl. list SCG“, br. 1/2003 – Ustavna povelja i „Sl. glasnik RS“, br. 18/2020).

Poslove operativnog lizinga mogu obavljati privredna društva u oblasti proizvodnje (opreme), odnosno privredna društva u oblasti trgovine kao prateću delatnost u okviru svoje osnovne delatnosti proizvodnje, odnosno trgovine.

Poslovi operativnog lizinga nisu u nadležnosti Narodne banke Srbije i ne podležu obavezi obezbeđenja osnovnog kapitala iz člana 10a Zakona o finansijskom lizingu („Sl. glasnik RS“, br. 55/2003, 61/2005, 31/2011 i 99/2011 – dr. zakoni) (dalje: Zakon o finansijskom lizingu). Nastavite sa čitanjem Operativni lizing

Uslovi i načini finansiranja poslovanja sa inostranstvom

Finansiranje poslovanja sa inostranstvom u Srbiji se najčešće realizuje u sledećim oblicima:

  1. finansiranje kroz direktne investicije (ulaganje osnivača, subordinirani krediti i zajmovi, dopunske uplate i dr)
  2. devizno kreditiranje u zemlji
  3. uzimanje kredita i zajmova iz inostranstva
  4. ugovaranje posla faktoringa.

Direktne investicije

Zakonom o deviznom poslovanju („Sl. glasnik RS“, br. 62/2006, 31/2011, 119/2012, 139/2014 i 30/2018 – dalje: Zakon o deviznom poslovanju) kapitalni poslovi su definisani kao poslovi između rezidenata i nerezidenata čija je namena prenos kapitala. Jedan od kapitalnih poslova propisanih Zakonom o deviznom poslovanju su i direktne investicije. Nastavite sa čitanjem Uslovi i načini finansiranja poslovanja sa inostranstvom

Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), su:

  1. osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja
  2. osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima
  3. osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima
  4. osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Pod vlasnikom motornih vozila, vazduhoplova i čamaca podrazumeva se i korisnik ili drugo lice na koje je registrovano prevozno sredstvo u skladu sa propisima.

Osiguranjem vlasnika prevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima pokrivene su, pod uslovima i na način propisan Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), štete koje to prevozno sredstvo pričini trećim licima, nezavisno od toga ko upravlja prevoznim sredstvom. Nastavite sa čitanjem Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja