Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), su:

  1. osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja
  2. osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima
  3. osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima
  4. osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Pod vlasnikom motornih vozila, vazduhoplova i čamaca podrazumeva se i korisnik ili drugo lice na koje je registrovano prevozno sredstvo u skladu sa propisima.

Osiguranjem vlasnika prevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima pokrivene su, pod uslovima i na način propisan Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), štete koje to prevozno sredstvo pričini trećim licima, nezavisno od toga ko upravlja prevoznim sredstvom. Nastavite sa čitanjem Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Ugovorna kazna

Poverilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti poveriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju nenovčanu obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna).

Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem.

Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze.

Način određivanja

Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju u jednom ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. Nastavite sa čitanjem Ugovorna kazna

Nevažnost ugovora

Svi ugovori da bi se smatrali zakonitim i proizvodili pravna dejstva moraju da ispune određene uslove:

  1. izjava volje mora biti data od strane lica koje ima potrebnu poslovnu sposobnost, ozbiljna – učinjena u cilju da proizvede pravno dejstvo, a ne u nekom drugom cilju, slobodna (da ne postoji neka od mana volje) – zabluda, prevara i/ili pretnja, u potrebnoj formi, da su željena pravna dejstva u skladu sa pravom i moralom
  2. da osnov ugovora postoji
  3. da uslov bude dopušten i moguć.

Sankcija za neispunjenje ovih uslova je nevažnost ugovora, koja može biti različita, zavisno od vrste nedostatka.

Za najteže nedostatke, sankcija je ništavost ugovora (apsolutna ništavost), dok za one koji imaju niži stepen povrede to je poništenje – rušljivost (relativna ništavost). Postoji i treća sankcija prema ugovorima, koju je prepoznala pravna nauka, a koje čine nepostojeći ugovori. Nastavite sa čitanjem Nevažnost ugovora