Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju

Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), su:

  1. osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja
  2. osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima
  3. osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima
  4. osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Pod vlasnikom motornih vozila, vazduhoplova i čamaca podrazumeva se i korisnik ili drugo lice na koje je registrovano prevozno sredstvo u skladu sa propisima.

Osiguranjem vlasnika prevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima pokrivene su, pod uslovima i na način propisan Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), štete koje to prevozno sredstvo pričini trećim licima, nezavisno od toga ko upravlja prevoznim sredstvom.

Obaveza osiguranja putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika dužni su da zaključe ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja.

Ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja dužni su da zaključe vlasnici:

  • autobusa kojim se obavlja javni prevoz u gradskom, prigradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i vanlinijskom prevozu
  • autobusa kojim se obavlja prevoz zaposlenih na posao i sa posla
  • autobusa kojim se obavlja prevoz dece i učenika do predškolskih, odnosno školskih ustanova i od predškolskih, odnosno školskih ustanova
  • autobusa za prevoz turista
  • putničkih automobila kojima se obavlja auto-taksi prevoz i „rent-a-kar“ vozila
  • šinskih vozila za prevoz putnika
  • svih vrsta plovnih objekata, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, uključujući i krstarenja i prevoz turista
  • svih vrsta „rent-a-kar“ plovnih objekata, kojima se na redovnim linijama ili slobodno prevoze putnici, uključujući i krstarenja i prevoz turista
  • vazduhoplova čija je namena javni avio-prevoz (redovni, čarter, avio-taksi)
  • turističkih vazduhoplova koji se koriste za kraće prelete i panoramske letove i „rent-a-kar“ vazduhoplova
  • drugih prevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se prevoze putnici, uz naplatu prevoza, u vidu registrovane delatnosti.

Zaključenje ugovora o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, ne isključuje obavezu zaključenja ugovora o osiguranju od odgovornosti.

Dozvola za stavljanje u saobraćaj, odnosno drugi akt nadležnog organa kojim se utvrđuje sposobnost za stavljanje u saobraćaj prevoznog sredstva, kojim se obavlja javni prevoz putnika može se izdati po podnošenju dokaza tom organu o zaključenom ugovoru o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja.

Vlasnik prevoznog sredstva, kojim se obavlja javni prevoz putnika, dužan je da na vidnom mestu u prevoznom sredstvu i voznoj karti naznači podatke o zaključenom ugovoru o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, a naročito naziv društva za osiguranje i prava putnika po osnovu tog ugovora.

Pojam putnika u javnom prevozu

Putnici u javnom prevozu, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US), su:

  • lica koja se nalaze u prevoznom sredstvu kojim se obavlja javni prevoz i koja imaju nameru da putuju, bez obzira da li su kupila voznu kartu ili nisu
  • lica koja se nalaze u krugu stanice, pristaništa, luke, aerodroma ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, pre ukrcavanja, koja imaju nameru da putuju
  • lica koja su obavila putovanje i napustila prevozno sredstvo, a nalaze se u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, u krugu stanice, pristaništa, luke ili aerodrome
  • lica koja imaju pravo na besplatnu vožnju.

Putnicima u javnom prevozu, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US) ne smatraju se lica kojima je mesto rada na prevoznom sredstvu.

Osiguranje putnika u javnom prevozu i visina osigurane sume

Iznos najniže osigurane sume na koju može biti ugovoreno osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, po jednom putniku utvrđuje Vlada, na predlog Narodne banke Srbije i iznos osigurane sume ne može biti niži od:

  • za slučaj smrti putnika 8.000 evra
  • za slučaj trajnog gubitka opšte radne sposobnosti (invaliditeta) putnika 16.000 evra
  • za slučaj privremene sprečenosti za rad i stvarnih i nužnih troškova lečenja putnika 4.000 evra.

Odluka Vlade Republike Srbije o iznosu najniže osigurane sume na koju može biti ugovoreno osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, po jednom putniku objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

Pravo na isplatu osigurane sume

Putnik koga zadesi nesrećni slučaj, odnosno određeni korisnik prema uslovima osiguranja u slučaju smrti putnika, ima pravo da zahteva da društvo za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, neposredno njemu izvrši svoju obavezu iz ugovora o osiguranju.

Ako vlasnik prevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, ili je zaključio ugovor o osiguranju sa društvom za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak, a desio se nesrećni slučaj, putnik koga zadesi nesrećni slučaj, odnosno određeni korisnik prema uslovima osiguranja u slučaju smrti putnika, može zahtevati isplatu osigurane sume iz sredstava Garantnog fonda, u skladu sa odredbama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013- Odluka US).

Pravo na osiguranu sumu na koju može biti ugovoreno osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja, po jednom putniku ima putnik, odnosno korisnik osiguranja, nezavisno od toga da li ima pravo na naknadu štete po osnovu odgovornosti prevozioca.

Saznajte više:
Naknada štete u saobraćaju »
Nadležnost Garantnog fonda »
Naknada štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila inostrane registracije »

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *