Zakon o obligacionim odnosima i povreda prava ličnosti

Novčana naknada pojedinih vidova nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove

Nematerijalna šteta se dosuđuje u slučaju povrede prava ličnosti. Može se sastojati u novčanoj i nenovčanoj naknadi.

Prema odredbama člana 200. Zakona o obligacionim odnosima novčana naknada nematerijalne štete određuje se kao ’’pravična novčana naknada’’.

Novčana naknada nematerijalne štete nema za svrhu novčanu reparaciju onoga što je oštećeni izgubio (pretrpljeni fizički i psihički bol ili strah), već da oštećeni za dosuđeni novačni iznos može sebi da pribavi ono (moralno ili materijalno) zadovoljstvo koje mu, na najbolji način omogućava da uspostavi narušenu psihičku ravnotežu.

Nematerijalna šteta – oblici nadoknade

Odrebama člana 155. Zakona o obligacionim odnosima nematerijalna šteta je definisana kao nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha, bez pozivanja na prava ličnosti.

Prava ličnosti se pominju u odredbama člana 199. (’’U slučaju povrede prava ličnosti sud može narediti …’’) i člana 200. stav 1. (’’Za pretrpljene fizičke bolove, za pretpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti …’’.) Zakona o obligacionim odnosima.

Prema odredbama navedena dva člana Zakona o obligacionim odnosima nematerijalna šteta može da se nadoknadi u nenovčanom obliku (član 199.) i u novčanom obliku (član 200.).

Pored razlike u obliku u kojem se dosuđuje (novčani i nenovčani), suštinska razlika između ova dva vida nematerijalne štete je u tome što je kod nenovčanog oblika oštećeni dužan dokazati samo povredu nekog od prava ličnosti, dok je kod novčanog oblika oštećeni dužan pored povrede ličnog dobra, dokazati i posledicu koja je proistekla iz te povrede (fizički ili psihički bol ili strah).

Novčana naknada pojedinih vidova nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove

Nematerijalna šteta – vidovi za koje se može isplatiti pravična novčana naknada

Zakon o obligacionim odnosima je taksativno regulisao oblike nematerijalne štete za koje se može dosuditi novčana naknada.

Fizički bol i strah su regulisani uopšteno, jer odredbe člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ne regiulišu pojedinačne slučajeve koje uzrokuju fizički bol i strah, za razliku od pravične novčane naknade nematerijalne štete za duševne bolove koja se može dosuditi za taksativno navedene slučajeve.

Duševni bolovi nisu samostalan oblik nematerijlane štete (član 155. Zakona o obligacionim odnosima).

Duševni bolovi su kriterijumi na osnovu kojih sud ceni da li su oni takve jačine i trajanja da predstavljaju osnovu za naknadu nematerijalne štete, a sama nematerijalna šteta je povreda nekog od prava ličnosti (prava na fizički integritet, psihički integritet, zaštitu zdravlja, dostojanstvo, slobodu).

Nematerijalna štete za pretrpljene duševne bolove može se dosuditi i isplatiti u sledećim slučajevima: zbog umanjenja životnih aktivnosti, zbog naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode, smrti bliskog lica, zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica i zbog krivičnih dela protiv dostojanstva ličnosti i morala.

Novčana naknada nematerijalne štete za pojedine slučajeve pretpljenih duševnih bolova regulisana je i drugim zakonima. Na sve ove zakone odnosno pojedine njihove delove, koji se tiču pojedinih slučajeva naknade štete zbog prtrpljenih  duševnih bolova primenjuju se odredbe člana 200. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kao lex generalis.

Saznajte više:
Naknada štete za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti »
Naknada štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti »
Naknada štete u saobraćaju »

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

2 - “Novčana naknada pojedinih vidova nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove”

    1. Poštovana,

      Potraživanje naknade štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliske osobe u saobraćajnoj nezgodi takođe zastareva u rokovima koji su propsiani odredbama Zakona o obligacionim odnosima.Potraživanje naknade prouzrokovane štete zastareva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za lice koje je štetu učinilo (subjektivni rok), a u svakom slučaju ovo potraživanje zastareva za pet godina od kad je šteta nastala (objektivni rok).Kad je šteta prouzrokovana krivičnim delom, a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarelosti, zahtev za naknadu štete prema odgovornom licu zastareva kad istekne vreme određeno za zastarelost krivičnog gonjenja.