Naknada štete u vidu izmakle koristi

Prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima oštećeniku je pored prava na naplatu naknade obične štete priznato pravo na naknadu štete u vidu izmakle koristi.

Obična šteta predstavlja umanjenje postojeće imovine, dok izmakla korist je šteta koja se ogleda u nemogućnosti povećanja imovine, buduće imovine zbog radnje ili postupaka štetnika.

Prema odredbama člana 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima pri oceni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje sprečeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Izmakla korist se može pojaviti u novčanom i naturalnom obliku.

Prema shvatanju sudske prakse, izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrednost, bez obzira da li bi se pojavila u novčanom ili naturalnom obliku i bez obzira na osnov po kome bi bila ostvarena. Izmakla korist može nastati zbog oštećenja stvari u obliku gubitka prirodnih i civilnih plodova koji su izmakli oštećenom. Nastavite sa čitanjem Naknada štete u vidu izmakle koristi

Ugovor o licenci

Ugovor o licenci je regulisan odredbama članova od 686. do 711. Zakona o obligacionim odnosima.

Ugovorom o licenci obavezuje se davalac licence da sticaocu licence ustupi, u celini ili delimično, pravo iskorišćavanja pronalaska, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a sticalac licence se obavezuje da mu za to plati određenu naknadu.

Ugovor o licenci mora biti zaključen u pismenoj formi.

Licenca za iskorišćavanje patentiranog pronalaska uzorka ili modela ne može biti zaključena za vreme duže od trajanja zakonske zaštite tih prava.

Ugovorom o licenci sticalac licence stiče isključivo pravo iskorišćavanja predmeta licence samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca). Ostale mogućnosti iskorišćavanja predmeta licence zadržava davalac licence. Nastavite sa čitanjem Ugovor o licenci

Finansiranje privrednog društva od strane osnivača putem zajma

Ugovaranje i realizacija zajma privrednom društvu od strane osnivača je skoro u celini regulisano odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

Zakon o privrednim društvima, u delu Dodatne uplate i zajam društvu (članovi od 178. do 181), propisuje način utvrđivanja obaveze dodatne uplate, posledice neizvršenja obaveze dodatne uplate i vraćanje dodatnih uplata, ali ne propisuje posebna pravila, koja se odnose na zajam. Odredbe Zakona o privrednim društvima, koje regulišu ograničenja plaćanja osnivačima privrednog društva, odobrenje posla u kojem postoji lični interes, kao i povećanje osnovnog kapitala sadrže norme koje su od značaja za ugovaranje i realizaciju zajma.

Zakon o obligacionim odnosima ne postavlja ograničenja kada je u pitanju zaključivanje ugovora o zajmu i zajmodavac može da bude kako pravno tako i fizičko lice. Prema odredbama člana 557. Zakona o obligacionim odnosima ugovorom o zajmu obavezuje se zajmodavac da preda u svojinu zajmoprimcu određenu količinu novca ili kojih drugih zamenljivih stvari, a zajmoprimac se obavezuje da mu vrati posle izvesnog vremena istu količinu novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i istog kvaliteta. Nastavite sa čitanjem Finansiranje privrednog društva od strane osnivača putem zajma