Odgovornost za drugog

Odgovornost za drugog je regulisana odredbama članova od 164. do 169. Zakona o obligacionim odnosima.

Kod odgovornosti za drugog razlikuje se učinilac štete – štetnik od odgovornog lica – lica koje je obavezno da naknadi prouzrokovanu štetu. Odgovornost za drugog ustanovljena je u interesu oštećenog lica, jer je u pitanju učinilac štete koji obično nema sredstava da bi mogao da je nadoknadi.

Odgovornost za drugog podrazumeva odgovornost za štetu i lica koje odgovara za drugog, i štetnika, osim u slučajevima kada štetu prouzrokuje lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje ili dete starosti ispod sedam godina.

Štetnik odgovara po principu krivice, jer je u pitanju odgovornost za svoje radnje. Nastavite sa čitanjem Odgovornost za drugog

Naknada materijalne štete

Odredbama Zakona o obligacionim odnosima (članovi od 185 do 198) regulisana su osnovna pravila koja se primenjuju na naknadu materijlane štete.

Odredbama člana 185. Zakona o obligacionim odnosima definisana je naknada materijalne štete kao uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu. Odgovorno lice dužno je uspostaviti stanje koje je bilo pre nego što je šteta nastala. Oštećeniku će biti isplaćena naknada materijalne štete u novcu u sledećim slučajevima:

  • Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja štetu potpuno, odgovorno lice dužno je za ostatak štete dati naknadu u novcu.
  • Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorno lice, sud će odrediti da ono isplati oštećeniku odgovarajuću svotu novca na ime naknade materijalne štete.
  • Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahteva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.

Obaveza naknade materijalne štete smatra se dospelom od trenutka nastanka štete. Nastavite sa čitanjem Naknada materijalne štete

Franšizing

Franšizno poslovanje je sistem trgovanja dobrima (robom) i/ili uslugama i/ili tehnologijom, koji se bazira na bliskoj i permanentnoj saradnji pravno i ekonomski nezavisnih preduzeća, vlasnika franšize – davaoca franšize i pojedinačnih korisnika franšize – primaoca franšize, gde vlasnik garantuje svojim korisnicima pravo i nameće obavezu da vode posao u skladu sa konceptom franšize.

Pravo omogućava i obavezuje primaoca franšize, da u zamenu za direktnu ili indirektnu finansijsku naknadu, koristi zaštitni znak davaoca franšize (brend) za proizvod ili uslugu, know-how, poslovne i tehnološke metode, sistem procedura i druga prava na industrijsko ili intelektualno vlasništvo, uz stalnu komercijalnu i tehnološku podršku, unutar okvira i na vremenski rok određenih u pismenom franšiznom ugovoru, koji se, u ove svrhe, zaključuje između stranaka. Nastavite sa čitanjem Franšizing