Zakon o zaštiti konkurencije

Povrede konkurencije

Zakonom o zaštiti konkurencije („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009 i 95/2013) uređuje se zaštita konkurencije na tržištu Republike Srbije, kao i osnivanje, položaj, organizacija i ovlašćenja Komisije za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija).

Povredom konkurencije, u smislu Zakona o zaštiti konkurencije („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009 i 95/2013), smatraju se akti ili radnje učesnika na tržištu koje za cilj ili posledicu imaju ili mogu da imaju značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje konkurencije.

Restriktivni sporazumi

Pojam i zabrana restriktivnog sporazuma

Restriktivni sporazumi su sporazumi između učesnika na tržištu koji imaju za cilj ili posledicu značajno ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje, konkurencije na teritoriji Republike Srbije. 

Restriktivni sporazumi mogu biti ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prećutni dogovori, usaglašene prakse, kao i odluke oblika udruživanja učesnika na tržištu, a kojima se naročito:

  • neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cene ili drugi uslovi trgovine
  • ograničava i kontroliše proizvodnja, tržište, tehnički razvoj ili investicije
  • primenjuju nejednaki uslovi poslovanja na iste poslove u odnosu na različite učesnike na tržištu, čime se učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente
  • uslovljava zaključivanje ugovora ili sporazuma prihvatanjem dodatnih obaveza koje s obzirom na svoju prirodu i trgovačke običaje i praksu nisu u vezi sa predmetom sporazuma
  • dele tržišta ili izvori nabavki.

Restriktivni sporazumi zabranjeni su i ništavi, osim u slučajevima izuzeća od zabrane u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009 i 95/2013).

Uslovi za izuzimanje od zabrane

Restriktivni sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane ukoliko doprinose unapređenju proizvodnje i prometa, odnosno podsticanju tehničkog ili ekonomskog napretka, a potrošačima obezbeđuju pravičan deo koristi pod uslovom da ne nameću učesnicima na tržištu ograničenja koja nisu neophodna za postizanje cilja sporazuma, odnosno da ne isključuju konkurenciju na relevantnom tržištu ili njegovom bitnom delu.

Pojedinačno izuzeće od zabrane

Na zahtev učesnika u restriktivnom sporazumu, Komisija može izuzeti pojedini restriktivni sporazum od zabrane (u daljem tekstu: pojedinačno izuzeće). Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva. Period na koji se odnosi pojedinačno izuzeće ne može biti duži od osam godina.

Podnosilac zahteva za pojedinačno izuzeće snosi teret dokazivanja ispunjenosti uslova za izuzimanje od zabrane.

Izuzeće od zabrane po kategorijama sporazuma

Izuzeće od zabrane restriktivnog sporazuma može da se odnosi na određene kategorije sporazuma, ukoliko su ispunjeni uslovi za izuzimanje od zabrane, kao i drugi posebni uslovi koji se odnose na vrstu i sadržinu sporazuma, odnosno dužinu njegovog trajanja. Vlada određuje kategorije sporazuma i bliže propisuje posebne uslove

Restriktivni sporazumi koji ispunjavaju uslove iz prethodnog stava ne podnose se Komisiji radi izuzeća.

Sporazumi manjeg značaja

Sporazumi manjeg značaja su sporazumi između učesnika na tržištu čiji ukupni tržišni udeo na relevantnom tržištu proizvoda i usluga na teritoriji Republike Srbije, nije veći od:

  • 10% tržišnog udela, ukoliko učesnici u sporazumu posluju na istom nivou lanca proizvodnje i prometa (horizontalni sporazumi)
  • 15% tržišnog udela, ukoliko učesnici u sporazumu posluju na različitom nivou lanca proizvodnje i prometa (vertikalni sporazumi)
  • 10% tržišnog udela, ukoliko sporazum ima karakteristike i horizontalnih i vertikalnih sporazuma ili gde je teško odrediti da li je sporazum vertikalan ili horizontalan
  • 30% tržišnog udela, ukoliko se radi o sporazumima sa sličnim uticajem na tržište zaključenim između različitih učesnika, ako pojedinačni tržišni udeo svakog od njih ne prelazi 5% na svakom pojedinačnom tržištu na kome se ispoljavaju efekti sporazuma.

Sporazumi manjeg značaja su dozvoljeni, osim ako je cilj horizontalnog sporazuma određivanje cena ili ograničavanje proizvodnje ili prodaje, odnosno podela tržišta snabdevanja, kao i ako je cilj vertikalnog sporazuma određivanje cene, odnosno podele tržišta.

Zloupotreba dominantnog položaja

Dominantan položaj na tržištu

Dominantan položaj ima učesnik na tržištu koji, zbog svoje tržišne snage, može da posluje na relevantnom tržištu u značajnoj meri nezavisno u odnosu na stvarne ili potencijalne konkurente, kupce, dobavljače ili potrošače.

Tržišna snaga učesnika na tržištu se utvrđuje u odnosu na relevantne ekonomske i druge pokazatelje, a naročito:

  • strukturu relevantnog tržišta
  • tržišni udeo učesnika na tržištu čiji se dominantni položaj utvrđuje, naročito ako je veći od 40% na utvrđenom relevantnom tržištu
  • stvarne i potencijalne konkurente
  • ekonomsku i finansijsku snagu
  • stepen vertikalne integrisanosti
  • prednosti u pristupu tržištima snabdevanja i distribucije
  • pravne ili činjenične prepreke za pristup drugih učesnika tržištu
  • snagu kupca
  • tehnološke prednosti, prava intelektualne svojine.

Dva ili više pravno nezavisna učesnika na tržištu mogu da imaju dominantan položaj ako su povezani ekonomskim vezama tako da na relevantnom tržištu zajednički nastupaju ili deluju kao jedan učesnik (kolektivna dominacija).

Teret dokazivanja dominantnog položaja na utvrđenom relevantnom tržištu je na Komisiji.

Zloupotreba dominantnog položaja

Zloupotreba dominantnog položaja na tržištu zabranjena je.

Zloupotrebom dominantnog položaja, naročito se smatra:

  • neposredno ili posredno nametanje nepravične kupovne ili prodajne cene ili drugih nepravičnih uslova poslovanja
  • ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehničkog razvoja
  • primenjivanje nejednakih uslova poslovanja na iste poslove sa različitim učesnicima na tržištu, čime se pojedini učesnici na tržištu dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurente
  • uslovljavanje zaključenja ugovora time da druga strana prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili prema trgovačkim običajima nisu u vezi sa predmetom ugovora.

Saznajte više:
Pravni lekovi u izvršnom postupku »
Zahtev za pravično zadovoljenje kao sredstvo zaštite prava na suđenje u razumnom roku »

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *