Ugovor o obaveznom osiguranju

Ugovor o obaveznom osiguranju, uslovi za zaključenje i sadržaj regulisani u odredbama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju („Sl. glasnik RS“, br. 51/2009, 78/2011, 101/2011, 93/2012 i 7/2013 – odluka US).

Vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika i vlasnici drugih prevoznih sredstava, dužni su da zaključe ugovor o obaveznom osiguranju sa društvom za osiguranje pre nego što se prevozno sredstvo stavi u saobraćaj i to za sledeće vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju:

  1. osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja
  2. osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima
  3. osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima
  4. osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

U slučaju pokretanja stečajnog postupka nad društvom za osiguranje, zaključeni ugovor o obaveznom osiguranju ostaje na snazi do isteka vremena na koje su zaključen.

Dejstvo ugovora o obaveznom osiguranju

Društvo za osiguranje dužno je da zaključi ugovor o obaveznom osiguranju u skladu sa uslovima osiguranja i tarifama premija koji su na snazi u vreme zaključenja tog ugovora. Nastavite sa čitanjem Ugovor o obaveznom osiguranju

Zahtev za pravično zadovoljenje kao sredstvo zaštite prava na suđenje u razumnom roku

Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (’’Sl. Glasnik RS’’, br. 40/2015) uređuje se zaštita prava na suđenje u razumnom roku.

Svrha Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (’’Sl. Glasnik RS’’, br. 40/2015) jeste da pruži sudsku zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i time predupredi nastajanje povreda prava na suđenje u razumnom roku.

Sudska zaštita prava na suđenje u razumnom roku uključuje i istragu koju u krivičnom postupku sprovodi javni tužilac.

Pravo na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni postupak, svaki učesnik po zakonu kojim se uređuje vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinsko-pravni zahtev (u daljem tekstu: stranka). Nastavite sa čitanjem Zahtev za pravično zadovoljenje kao sredstvo zaštite prava na suđenje u razumnom roku

Odgovornost za drugog

Odgovornost za drugog je regulisana odredbama članova od 164. do 169. Zakona o obligacionim odnosima.

Kod odgovornosti za drugog razlikuje se učinilac štete – štetnik od odgovornog lica – lica koje je obavezno da naknadi prouzrokovanu štetu. Odgovornost za drugog ustanovljena je u interesu oštećenog lica, jer je u pitanju učinilac štete koji obično nema sredstava da bi mogao da je nadoknadi.

Odgovornost za drugog podrazumeva odgovornost za štetu i lica koje odgovara za drugog, i štetnika, osim u slučajevima kada štetu prouzrokuje lice koje usled duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nije sposobno za rasuđivanje ili dete starosti ispod sedam godina.

Štetnik odgovara po principu krivice, jer je u pitanju odgovornost za svoje radnje. Nastavite sa čitanjem Odgovornost za drugog