Naknada štete u saobraćaju

Naknada štete u saobraćaju mora biti isplaćena oštećenim licima u slučajevima postojanja zakonske obaveze zaključenja ugovora o obaveznom osiguranju između osiguravajućeg društva i vlasnika prevoznog sredstva.

Uslovi i postupak naplate naknade štete u saobraćaju, kao i granice odgovornosti osiguravajućih društava u pogledu maksimalnog iznosa naknade štete, koji su dužne da isplate regulisani su Zakonom o obaveznom osiguranju u saobraćaju.

Odredbama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju utvrđene su sledeće vrste obaveznog osiguranja u saobraćaju:

  • osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja
  • osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima
  • osiguranje vlasnika vazduhoplova od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima i putnicima
  • osiguranje vlasnika čamaca od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima.

Pod vlasnikom prevoznog sredstva podrazumeva se i korisnik ili drugo lice na koje je registrovano prevozno sredstvo u skladu sa propisima.

Osiguranjem vlasnika prevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim licima pokrivene su, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom, štete koje to prevozno sredstvo pričini trećim licima, nezavisno od toga ko upravlja prevoznim sredstvom.

Vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika i vlasnici drugih prevoznih sredstava (motornih vozila, vazduhoplova i čamaca), dužni su da sa osiguravajućim društvom zaključe ugovor o obaveznom osiguranju pre nego što se prevozno sredstvo stavi u saobraćaj.

Obaveza društva za osiguranje po osnovu obaveznog osiguranja ograničena je sumom osiguranja, odnosno osiguranom sumom važećom na dan nastanka štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovorena viša suma. Suma osiguranja, odnosno osigurana suma predstavlja maksimalnu obavezu društva za osiguranje, po jednom štetnom događaju.

Dinarska protivvrednost sume osiguranja, odnosno osigurane sume, odštetnog zahteva za male štete i učešća u šteti, obračunava se po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan nastanka štetnog događaja.

Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja

Vlasnici prevoznih sredstava kojima se obavlja javni prevoz putnika dužni su da zaključe ugovor o osiguranju putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja.

Putnici u javnom prevozu, u smislu Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju su:

  • lica koja se nalaze u prevoznom sredstvu kojim se obavlja javni prevoz i koja imaju nameru da putuju, bez obzira da li su kupila voznu kartu ili nisu
  • lica koja se nalaze u krugu stanice, pristaništa, luke, aerodroma ili u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, pre ukrcavanja, koja imaju nameru da putuju
  • lica koja su obavila putovanje i napustila prevozno sredstvo, a nalaze se u neposrednoj blizini prevoznog sredstva, u krugu stanice, pristaništa, luke ili aerodroma.

Putnicima smatraju se i lica koja imaju pravo na besplatnu vožnju.
Putnicima se ne smatraju lica kojima je mesto rada na prevoznom sredstvu.

Osigurana suma ne može biti niža od:

  • za slučaj smrti putnika – 8.000 EUR
  • za slučaj trajnog gubitka opšte radne sposobnosti (invaliditeta) putnika – 16.000 EUR
  • za slučaj privremene sprečenosti za rad i stvarnih i nužnih troškova lečenja – 4.000 EUR.

Pravo na isplatu osigurane sume

Putnik koga zadesi nesrećni slučaj, odnosno određeni korisnik prema uslovima osiguranja u slučaju smrti putnika, ima pravo da zahteva da društvo za osiguranje sa kojim je zaključen ugovor o osiguranju neposredno njemu izvrši svoju obavezu iz ugovora o osiguranju.

Ako vlasnik prevoznog sredstva nije zaključio ugovor o osiguranju ili je zaključio ugovor o osiguranju sa društvom za osiguranje nad kojim je pokrenut stečajni postupak, a desio se nesrećni slučaj, lice može zahtevati isplatu osigurane sume iz sredstava Garantnog fonda, u skladu sa odredbama Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju.

Osiguranje putnika u javnom prevozu od posledica nesrećnog slučaja »

Osiguranje vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štetu pričinjenu trećim licima

Obaveza osiguranja od autoodgovornosti

Vlasnik motornog vozila dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom motornog vozila pričini trećim licima usled smrti, povrede tela, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, osim za štete na stvarima koje je primio na prevoz. Izuzetno osiguranje od autoodgovornosti pokriva i štete na stvarima koje su primljene na prevoz, ukoliko te stvari služe za ličnu upotrebu lica koja su se nalazila u vozilu.

Pod štetom podrazumeva se i šteta koja je pričinjena trećem licu usled pada stvari sa motornog vozila.

Osiguranjem od autoodgovornosti obuhvaćene su i štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila koje je koristilo, odnosno kojim je upravljalo neovlašćeno lice.

Ako se u toku važenja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti promeni vlasnik motornog vozila, prava i obaveze iz tog ugovora prelaze na novog vlasnika i traju do isteka tekućeg perioda osiguranja.

Lica koja nemaju pravo na naknadu štete

Po osnovu osiguranja od autoodgovornosti, pravo na naknadu štete u saobraćaju nema:

  • vlasnik motornog vozila čijom mu je upotrebom pričinjena šteta, za štete na stvarima
  • vozač motornog vozila čijom mu je upotrebom pričinjena šteta
  • lice koje je svojevoljno ušlo u motorno vozilo čijom mu je upotrebom pričinjena šteta, a koje je znalo da je to vozilo protivpravno oduzeto
  • lice koje je štetu pretrpelo:
    – upotrebom motornog vozila za vreme zvanično odobrenih auto-moto i karting takmičenja i delova tih takmičenja na zatvorenim stazama, na kojima je cilj postizanje maksimalne brzine, kao i na probama (treningu) za ta takmičenja
    – usled dejstva nuklearne energije tokom prevoza nuklearnog materijala
    – usled vojnih operacija, vojnih manevara, pobuna ili terorističkih akcija, ako postoji uzročna veza između tih dejstava i nastale štete.

Postupak i uslovi za ostvarivanje prava na naknadu štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila inostrane registracije regulisani su odredbama članova od 36. do 41. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju.

Predmet uređivanja su sledeća pitanja:

  • međunarodna isprava o osiguranju od autoodgovornosti
  • valjanost međunarodne isprave o osiguranju od autoodgovornosti
  • granično osiguranje
  • naknada štete prouzrokovane upotrebom motornog vozila inostrane registracije
  • naknada štete po osnovu graničnog osiguranja
  • naknada štete od neosiguranog motornog vozila inostrane registracije.

Naknada štete u saobraćaju prouzrokovane upotrebom motornog vozila inostrane registracije

Lice kome je pričinjena šteta upotrebom motornog vozila inostrane registracije na teritoriji Republike Srbije, za koje postoji valjana međunarodna isprava ili drugi dokaz o osiguranju od autoodgovornosti, podnosi odštetni zahtev:

  • društvu za osiguranje koje je dobilo ovlašćenje Udruženja osiguravača Srbije za obavljanje poslova koji proizlaze iz međunarodnog sporazuma o osiguranju vlasnika motornih vozila od odgovornosti za štete nastale upotrebom motornih vozila u zemlji ili inostranstvu;
  • Udruženju osiguravača Srbije, ako društvo za osiguranje kome je podnet odštetni zahtev u roku od 60 dana od dana prijema tog zahteva ne isplati naknadu štete.

Naknada štete u saobraćaju od neosiguranog motornog vozila inostrane registracije

Štetu koja je prouzrokovana upotrebom motornog vozila inostrane registracije, čiji se vlasnik nije osigurao od autoodgovornosti, naknađuje Garantni fond.